select
Ton intervju strana 1
Ton intervju strana 1
Ton intervju strana 2
Ton intervju strana 3
Ton intevrju strana 4
07. 07. 2020.

Uhvati život! Intervju Đoke Janjuševića, direktora Gudmark Groupa za Ton magazin

Retke su prilike da upoznate uspešne, mlade menadžere koji su , pored svog očiglednog umeća da upravljaju velikim sistemima, imali energije, volje i talenta da se posvete svojim hobijima te tako podignu lestvicu svog životnog standarda na  viši nivo od uobičajenog. Ukazala nam se prilika da sa jednim, upravo takvim, japijevcem koji je svoj rad obogatio mnogobrojnim interesovanjima, razgovaramo za naš časopis.  Njegov moto je: Uhvati život, a kroz razgovor sa njim , jačina ove poruke dobila svoj potpuni smisao.

Ovaj gospodin  u radno vreme upravlja velikim sistemom, ali u svoje slobodno vreme, uživa u svom, nesvakidašnje bogatom životu ispunjenim aktivnostima u prirodi, na vodi, pod vodom, na snegu, jureći drumovima motorom, ploveći morima velikim i malim barkama, roneći , skijajući na snegu i vodi, odlazeći u lov ili, pak, svirajući klavir…

- Poznati ste po brojnim hobijima i zanimljivim aktivnostima kojima se posvećujete?

Sa punom svešću da je vreme najvrednija valuta, ne želim da ga gubim na stvari koje su mi na dohvat ruke. Interesuju me poduhvati za koje je potrebno znanje i umeće te se tako često pomučim da ostvarim zadati cilj, ali, je užitak tada mnogo veći.

Oko 20 godina sam bio u top menadžmentu različitih kompanija, u velikim sistemima, koji po prirodi svog poslovanja nose veliki stres, ponajviše po ljude u vrhu menadžmenta. S toga mi je potrebno rasterećenje, beg u polje ličnog interesovanja i delanja koji mi pružaju ravnotežu i balans sa stresnom profesijom. Dok  ronim, jedrim, skijam, vozim motor, lovim ili sviram, svom poslovnom životu dajem smisao i užitak. Ne spadam u grupu radoholičara kojima je rad jedini smisao života. Mišljenja sam da naporan rad ima za krajnji cilj užitak i prepuštanje čarima života koji se ogleda u slobodnim aktivnostima čoveka u sadejstvu sa prirodom.

-Često je teško uskladiti poslovne i privatne obaveze. Kako uspevate da održite balans?

Kada jurite karijeru i poziciju u kompaniji te priznanja u zajednici, stalno ste u potrazi sa postignućima. Tada je  upitna raspoloživost vremena i novca, jer,često imate jedno, a nemate drugo. Na početku karijere imate vremena, a nemate novca, a na polovini puta pristiže novac ali vremena je sve manje. Žonglirao sam, pokušavajući da uspostavim balans, svestan da je ta mudrost najnedostupnija. Ritam uskladjivanja aktivnosti i interesovanja sa vremenom i novcem je bio lagan i filigranski precizan. Nosim se idejom da na svakom tasu vage treba biti toliko da nigde ne prevagne i poruši ravnotežu. Ideja je da svoje vreme organizujemo sami bez očekivanja da će se time baviti firma u kojoj radimo i tako, odvojimo svoj privatni od poslovnog života.

-Kako ste se vi pokrenuli i uveli redovne aktivnosti van posla?

Kao svako ko je deo top menadzmenta u multinacionalnim kompanijama, bio sam uverenja da za sebe i sopstvena interesovanja nemam vremena. Sve svoje vreme provodio sam radeći bez predaha i ograničenja dok me sam život nije“opomenuo“ i „razjasnio“ mi stvari . Tegobe sa ledjima prouzrokovane izloženošću permanentnom stresu i neizostavno svakodnevno, višečasovno posećivanje lekaru, su mi predočile činjenicu da se vreme za sebe može naći, samo ukoliko imamo sposobnost organizacije sopstvenog rasporeda življenja. Shvatio sam da naopako  funkcišem i rešio da promenim neke stvari u životu. Umesto da lečim posledice, rešio sam da kreiram vreme u kome uživam. I, tada je krenula čarolija…Seo sam na motor, zimu sam upotpunio skijanjem, leto jedrenjem i ronjenjem, vikende  lovom, podneva svirnjem klavira za koji nikada nisam odvojio vreme u mladosti, te sam postao samouki pijanista...hvala you tube-u!

-Među retkim ste direktorima koji na posao dolazi motorom?

Ljubav prema motoru gajim od malena, od kada ga i vozim. Ne spadam u bajkere koji se voze u grupama i koji posećuju moto skupove. Volim stvari da radim po svom ritmu. Motor vozim laganim ritmom i najviše mi odgovara da vozim sam ili u društvu  supruge. Mi smo dvojac koji je pronašao uživanje u svim aktivnostima koje nas zaokupljaju. Naša najduža zajednička vožnja motorom je bila do Venecije u kojoj smo proslavljali godišnjicu braka. Najverodostojniji bračni test je kako se slažete u slobodnim aktivnostim i u vreme opuštanja. Na sreću, taj test smo prošli sa visokim ocenama. Pratimo jedno drugo uz pregršt razgovora, pojašnjenja, uputstava. Vožnja motora je zahtevna, često iscrpljujuća, iziskuje kvalitetnu opremu i karakter motoriste koji poštuje potrebe svog suvozača. Samo na taj način je uživanje u vožnji, čarolija.

-Možete li izdvojiti hobi u kojem najviše uživate?

Jedrenje je moja pasija. U danima kada nisam na jedrilici, često razmišljam o plovidbi, obrazujem se u centrima za obuku skipera te na you tube pratim ljude koji žive na moru, ploveći svojim jedrilicama. Još kao mali puno vremena sam provodio na moru, u Hrvatskoj,  gledajući brodiće. Sećam se da još nisam pošao u školu i da sam sedeći na obali mora, obećao sebi,, da ću jednog dana uploviti, svojim brodom, u taj zaliv. Prošle godine sam ispunio svoj dečački san.

-Kako ste naučili da jedrite?

Pre nekoliko godina sam polagao za skipera jedrilice i pošto mi to nije bilo dovoljno, ubrzo sam se prijavio na, svetski priznatu, akademiju za jedriličarstvo u Engleskoj, Royal Yachting Academy, gde  sam završio obuku i dobio njihov sertifikat kao osposobljeni kvalifikovani skiper za brodove do određene tonaže.Obuka je trajala tokom januara meseca, što je za plovidbu najzahtevnije vreme.  No, a ko već ulažem novac u obrazovanje i biram najbolje svetske učitelje iz te oblasti, rešio sam da to uradim po najzahtevnijem vremenu. Želeo sam teško vreme, rizične situacije kako bih prošao kroz sve što može da me sačeka na moru. Bilo je teško ali sam mnogo naučio. Posle takve obuke mnogo sam sigurniji na brodu.

-Kakav je osećaj kada podignete jedra?

Kad dignem jedra, čarolija plovidbe počinje. Plovimo samo supruga i ja, danima obilazeći  ostrva i uvale. Na tom putu ima puno izazova , kao i  posla za oboje, ali i anegdota i trenutaka za pamćenje.

Životna mi je želja da preplovim Atlantik, svetan da je za taj  san potrebno puno priprema. Zacrtao sam put koji moram da prođem kako bih to uradio. Ovaj naum podrazumeva mnogo godina plovidbe i mnogo predjenih milja. Kreće se početkom decembra sa Kanarskih ostrva , čekaju se povoljni vetrovi i traje nekih 20ak dana.Za ovaj poduhvat se , zajedno sa suprugom , sprmamo mentalno i metodološki. U medjuvremenu,  veštinu plovidbe, vezivanja čvorova, sidrenja i vožnje,prenosim na suprugu na svom gliseru , ploveći po Savi.  

-Da li  između vas i mora postoji „neka tajna veza“?

Pošto su mi roditelji napravili kuću na moru , imao sam prilike da provedem mnogo više vremena na moru nego većina ljudi. Kao mali, roneći, otkrio sam da me privlači taj svet tišine. Završio sam školu ronjenja,  dobio licencu i imao priliku da idem u ronilačke kampove. Pamtim interesnto  ronjenje na potonulom brodu kod Mamule u Crnoj Gori te kroz Posejdonov grad. To su momenti za pamćenje, to su tajne veze sa velikim plavetnilom.

-Koje su to druge aktivnosti koje Vas okupiraju?

Volim prirodu , uživam u hodu kroz divlje krajeve. Kum i ja smo često u lovu. Akcenat mi nije na ubijanju životinja, već na druženju i ispredanju lovačkih priča.

Pod „stare dane“ sam počeo da učim da sviram klavir. Nisam vrsni pijanista ali za svoju dušu volim da odsviram ponešto.  

 Trenirao sam jahanje kao dete pa i sada povremeno volim da  jašem.

Skijanje je rezervisano za zimske dane. Pasioniran sam skijaš, te se ne zadovoljavam malim ski centrima. Otkrivam skijališta u Italiji, Francuskoj, Austriji, sa željom da provozam i Aspen. Skijališta su mesta gde se , veoma često, okupi cela porodica kako bi uživanje na snegu bilo potpuno.

-Sve aktivnosti nose neki rizik. Da li se i u poslu rukovodite sličnim principima?

 U poslu, kao  i u svim drugim aktivnostima,  vrlo sam proračunat. Nikada ne srljam u stvari o kojima dobro ne promislim. Spreman da preuzmem i solidnu dozu rizika,no  trudim se da balansiram u životu. Kao što na motor ne sedam bez kvalitetne opreme, na jedrenje ne krećem bez uvida u vremensku prognozu, tako i u poslu ne pribegavam hazarderskom biznisu i potezima bez pokrića. Dugo sam se bavio konsultantskim poslom različitim biznisima i bio mentor mnogim uspešnim ljudima. Jedna od suštinskih stvari je poznavanje ishoda na poslovnom putu, pad prihoda, velikih troškova, nemogućnost naplate.... svaka firma se suočava sa tim, bez obzira čime se bavi. Mere koje savetujem su smanjenje rizike. Identično  se ponašam i u poslu i u drugim aktivnsotima.

Kada sam preuzimao ovu firmu, kada je Tikkurila odlučila da napusti Balkan 2017. godine, ozbiljno sam promislio. Nudila mi se šansa da postanem vlasnik velike firme, tadašnja Zorka a danas Gudmark Group  , sa punim  uvidom vođenja tuđih kompanija,  rizika i zamki  koje me čekaju u restruktuiranju i oporavku kompanije. Oprezno sam  preuzeo rizik. Imam tu sposobnost ili karakternu osobinu da preuzmem rizik ali da onda svojim aktivnostima smanjim isti na najmanju moguću meru. I to se pokazalo uspešnim do sada, u poslovnom i u privatnom životu.

-To što ste krenuli sami u tako veliki poslovni poduhvat je velika doza samouverenosti!

Jeste! Imam mnogo samopouzdanja i smatram da ne postoji stvar koju ne mogu da naučim ukoliko se potrudim.Nemoguće je da me nešto spreči da saznam ili naučim ono što želim.

 Dosta ljudi u mom bliskom okruženju voli zonu komfora. Dobar primer je što svake godine  idu na odmor u isto mesto. Svet je toliko veliki da bih svoje vreme provodio na istom mestu ili u istom poslovnom okruženju. Ima jedna mudrost: filozofija mrtvog konja. Ako imaš ispod sebe umirućeg konja, najbolja strategija je: sjaši! Šta god da je u pitanju jednostavno sjaši. Svaka druga strategija produžava agoniju. Ako ostaješ na poslu koji ti ne odgovora uništavaš sebe, uništavaš taj posao i niko nema benefita od toga. Jednostavno nemam vremena da uništavam sebe zbog bilo koga ili čega. Volim da radim stvari koje me oplemenjuju i omogućavaju napredak. Sve što me vuče nazad, trudim se da ostavim iza sebe.

-Kako se stiče i razvija takav karakter i pristup u životu?

Vaspitanje , roditelji i obrazovanje imaju veliku ulogu ali mnogo toga je na nama samima, na onome šta ćemo da uradimo sa sobom i vremenom koje nam je dato. Oni  ljudi koji su uvek u zoni komfora imaju genetske predispozicije da ostvare mnogo više ali to ne čine, već je to njihova odluka da ostanu gde su, nezadovoljni, ljuti. Ne saosećam sa onima koji ne uzimaju svoj život u svoje ruke.. Karakter je ljudska sudbina, rekli su nam mudri i učeni.

-Koju poruku želite da prenesete deci?

Decu pokušavam da naučim značenju rečenice: Uhvati život! To je za svakoga individualno i svakome znači nešto drugo. Pronađite u životu ono u čemu uživate i što vas ispunjava. Nemojte puštati da život prolazi. Probajte mnogo toga u životu pa onda recite ovo mi se sviđa, a ovim ne želim da se bavim. To se deci prenosi pre svega svojim ponašanjem. Nikad ne dođem kući i sednem ispred televizora. Ne želim da gubim vreme na  trivijalne stvari samo zato što su mi na dohvat ruke. Želim da radim stvari koje me interesuju pa i ako moram da se pomučim. Jer ne možeš uvek da radiš samo ono što želiš. Nikada nisam išao lakšim putem. I da sve stane, i da više ne mogu ničime da se bavim, imam jako puno stvari o kojima mogu da mislim i da ih se sećam. 

Život je težak i moraće sami da se pomuče ako nešto žele. Moraće mnogo da rade da bi to postigli. Deci pokušavam da dam uvid u to šta život može da im priušti. No, na njima je šta će  da odaberu. Živimo u obilju informacija i mi kao odrasli ljudi imao problem da isfiltriramo bitne od nebitnih.

-Profesionalno putovanje

Nakon završenog Ekonomskog fakulteta prvi posao mi je bio u Beogradu, u jednoj maloj nemačkoj firmi, nakon koje sam radio u Videx group, i potom prešao u Metro C&C, potom  Droga Kolinska, Soko Štark. U Štampa Futuri bio sam izvršni direktor za finansije. Ubrzo sam otvorio svoju firmu i radio finansijski konsalting mnogim ozbiljnim malim i srednjim preduzećima. 

Gostujući sam profesor u Mokrogorskoj školi menadžmenta,  gde držim  predavanja o finansijama.

Tikkurila me je pozvala da im budem CFO na Balkanu i tako je krenula nova avantura. Prvo sam postao generalni direktor Tikkurile na Balkanu nakon čega  su  rešili da odu sa ovih prostora. Tada sam postao sam vlasnik ovog biznisa. Nadam se da je ovo posao sa kojim ću završiti svoju karijeru. Moj karijerni put je iskustveno, neprocenjivo bogat.

U velikim sistemima sam video kako treba da izgleda uređen sistem, a u konsultanstkom poslu sam video stari koje ne treba raditi, susretao se sa fundamentalno pogrešnim stvarima. Ukrštanjem te dve dimenzije sam dosta toga naučio i stvorio široku sliku šta sve može da se desi. Dugačak je put preda mnom i mojom ekipom da završimo započeti posao, restruktuiranje koje smo započeli u firmi.

I , na kraju, nakon razgovora sa ovim gospodinom nemirnog duha i visokih postignuća, ostolo mi je samo da vam poručim ono što je lajt motiv ovog intervjua i moto mog sagovornika:

UHVATI ŽIVOT

 

 

 

 

 

 

Tagovi:

Podeli:

Kolačići

Ova veb-stranica koristi kolačiće kako bi Vam omogućila korisnički prilagođeno iskustvo. Za više informacija o kolačićima i podešavanju kolačića pogledajte ovde